SEEDpass – polazišta i ciljevi

EU direktive

Krajem 2006. Europska unija odredila je cilj da se do 2020. za 20 % smanji ukupna potrošnja energije i emisija stakleničkih plinova te poveća udio obnovljivih izvora energije. Za ostvarivanja tzv. energetsko-klimatskog paketa postavljeni su minimalni standarde energetske učinkovitosti u zgradarstvu kao i nametnuti zahtjeve za definiranjem udjela visokotehnoloških zgrada u ukupnom broju zgrada za zemlje članice. Ako se uzme u obzir CEDEFOP (European Centre for the Development of Vocational Training – Europski centar za razvoj strukovnog obrazovanja) izvještaj iz 2013., koji predviđa stvaranje približno 417.000 dodatnih poslova za ostvarivanje potrošnje primarne energije, i gotovo 400 000 novih radnih mjesta za poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, tada bi provedba europskih zahtjeva trebala potaknuti zanimanje među arhitektima, građevinskim i strojarskim inženjerima i tako potaknuti provođenje Direktive. No, pravo je pitanje je li to tako?

Arhitekti te građevinski i strojarski inženjeri, ali i ostali sudionici u graditeljskim projektima suočeni su posljednjih nekoliko godina s mnogobrojnim promjenama regulative vezane za energetsku učinkovitost te energetske razrede i njihovo proračunavanje. Nedugo nakon uvođenja EPBD direktive (Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) u Hrvatsku, uslijedila je znatno zahtjevnija obveza, prema kojoj svaka od zemalja članica mora do kraja 2020. odrediti najmanji udio nZEB zgrada (eng. nearly Zero Energy Buildings – gotovo energetski nulte građevine) u ukupnom broju zgrada.

Kako se postiže nZEB standard zgrade i što se u projektiranju nZEB zgrade razlikuje od uobičajene prakse? Je li provođenje zakonske regulative na nacionalnu razinu dovoljno iskustvo za uspješno provđenje? U Hrvatskoj je teško dati jednoznačne odgovore na ta pitanja. Razlog je ponajprije nedostatak nacionalne tehničke definicije za nZEB-a, što je i razumljivo jer je uvođenje EPBD-a i energetsko certificiranje zgrada još uvijek novina u graditeljskoj regulativi.

Tijekom uvođenja EPBD direktive stručnjaci su na Climate Neutral Cities konferenciji u Ženevi da energetski razredi iz Direktive iz 2002. nisu dovoljni da se može jamčiti kvaliteta i kontrola energetski visokoučinkovitih zgrada, zapravo nZEB zgrada. To je potvrđeno i sredinom 2014. kada je Europska komisija izvijestila da je većina zemalja članica premalo učinila za uspješnu

primjenu nZEB-a do 2020 godine. Naime svaka od članica ima slobodu odrediti nZEB i onda je odrediti na nacionalnoj razini.

Pasivna kuća i nZEB

Mnoge su razvijene zemlje, poput Belgije, Austrije ili Njemačke koje su znatno prije Hrvatske počele provoditi EPBD direktivu već su u pogledu tehničkih uvjeta odredile nZEB standard koji je istovjetan ili vrlo sličan standardu pasivne kuće (Passivhaus standard). Neke su zemlje čak i postrožile zahtjeve za iskorištavanje primarne energije. Takav pristup onemogućuje nepotrebno trošenje vremena i „otkrivanje tople vode“ i dobar je primjer zemljama koje u kratkom roku moraju zadovoljiti zahtjeve Europske komisije. Standard se pasivne kuće temelji na nepromjenjivim fizikalnim načelima, a se sam koncept na higijenskim uvjetima unutarnjih prostora koje bi svaki korisnik trebao uživati. Stoga ne iznenađuje da je pasivni standard od nekih zemalja prihvaćen za određivanje i provedbu nZEB direktive.

Najveći dio hrvatskoga medijskog prostora koji je posvećen pasivnim kućama ističe numerički izražene vrijednosti za postizanje toga standarda, a funkcionalna se definicija spominje rijetko ili nikada. Ne čudi stoga što je većina arhitekata slabo zainteresirana za projektiranje prema standardu pasivne kuće i da je većina investitora skeptična jer je numeričke vrijednosti teže vizualizirati od funkcionalnih značajki konačnoga izvedenoga projektnog rješenja.

Osnovna je funkcionalna definicija pasivne kuće da su to one zgrade kod kojih se toplinska udobnost (ISO7730) može postići samo uz pomoć dogrijavanja ili dodatnog hlađenja svježeg zraka potrebnog za zadovoljavajuću kvalitetu unutrašnjih prostorija i bez dodatne cirkulacije. Pritom se nigdje izričito ne kaže da se toplinska udobnost mora postići samo dogrijavanjem ili dodatnim hlađenjem, ali ni da je potreban svježi zrak zapravo higijenski nužan. Jednako tako spominjanje nepotrebne dodatne cirkulacije ne isključuje slobodu kao i kod svake druge zgrade, primjerice prirodne ventilacije. Sasvim je razumljivo da se u osnovnoj definiciji pasivne kuće ni u jednom njenom dijelu ne spominju tehnički uvjeti potrebni za postizanje standarda, poput zahtjeva za najvećom godišnjom potrošnjom energije ili toplinskim opterećenjem, za potrošnjom primarne energije, za vrijednosti zrakonepropusnosti i za maksimalnu učestalost pregrijavanja. Ističe se samo toplinska udobnost i kvaliteta unutrašnjih prostorija, zapravo nužni higijenski uvjeti koji su zapravo i potiču zanimanje za uključivanje standarda pasivne kuće u graditeljsku praksu mnogobrojnih zemljama.

Integrirani pristup

Nedostatak stručnih informacija na nacionalnoj razini te uzročno-posljedične veze funkcionalne i numeričke definicije pasivne kuće osnovni su uzrok skepticizmu u prihvaćanja koncepta od strane sudionika u graditeljskom projektu, osobito među arhitektima. Nerijetko se pasivne zgrade u medijima opisuju nabrajanjem tehničke opreme, izborom građevnih elemenata ili označavanjem korištenih „zelenih“ komponenti. Poboljšanje energetskih karakteristika građevnih elemenata zgrade ili uvođenje učinkovitoga tehničkog sustava znatno pridonosi ostvarivanju standarda pasivne kuće. No sve su to samo alati koji ne jamče prednosti koncepta, a mogu se ostvariti jedino sjedinjenim projektantskim pristupom kojim se osigurava povoljan sklad svih sastavnica zgrade.

Razumljivo je da se numerička definicije u arhitekturi teško može vizualizirati bez odgovarajućeg znanja o uzročno-posljedičnim vezama tehničke i funkcionalne definicije pasivne zgrade. Stoga se i javljaju predrasude među investitorima, korisnicima i profesionalcima, kao što su ograničena sloboda oblikovanja volumena zgrade i unutrašnjih prostorija ili pak o ograničenoj slobodi samih korisnika. U nazivu pasivna kuća arhitekti nerijetko vide samo tehničku opremu i materijale poboljšanih svojstava, a integralni se pristup koji postiže najbolje projektantsko rješenje koje je u skladu s energetskom učinkovitošću zgrade u struci nerijetko zanemaruje.

Stručno usavršavanje

Nacionalni se razvoj visokotehnoloških zgrada usklađen s nZEB direktivom zasigurno neće moći ostvariti zakonskom regulativom koja će numerički opisati nZEB standard, već treba uvoditi novine u obrazovanju svih sudionika u projektiranju. Baš kao što je provođenje EPBD regulative podrazumijevalo dodatnu stručnu izobrazbu za poslove energetskog certificiranja, bit će potreba dodatna stručna podloga za provođenje znatno zahtjevnije nZEB direktive.

Pasivne i zelene zgrade razlikuje spakanje znanosti i arhitekture, ali i stroga potvrda konačnoga projektantskoga i izvedenog rješenja. Upravo je dodatno stručno obučavanje potrebno za integrirani pristup projektiranju pasivnih zgrada i potaknulo europski SEEDPass projekta, čiji je puni naziv South East Europe strategic partnership in vocational education and training in Passive House Design for nearly zero energy buildings development (Jugoistočno europsko strateško partnerstvo u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u projektiranje pasivne kuće za razvoj gotovo nultih energetskih zgrada.

SEEDpass je razvijen u okviru novoga europskog programa Erasmus + za stručno usavršavanje koji je izmijenjena inačica prethodnoga europskog programa Leonardo da Vinci. U okviru su

programa koji je upravo stupio na snagu podržane aktivnosti, suradnja i alati u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. Naglasak je Erasmus + programa u uklanjanju umjetnih granica između različitih aktivnosti i projekata i poticanju različiti oblika međunarodne suradnje. SEEDPass je među prvim projektima u Hrvatskoj koji se financiraju iz toga europskog programa. Koordinator je SEEDPass projekta je Institut za primijenjenu ekologiju Oikon iz Hrvatske, a članovi su Konzorcija:

Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Passivhaus Institut iz Njemačke, Hellenic Passive House Institute iz Grčke i The Zero Energy and PassivHaus Institute for Research iz Italije.

SEEDPass će u razdoblju od dvije godine proizvesti obrazovne i regionalno prilagođene materijale (klimatski i prema graditeljskoj tradiciji) za arhitekte te za građevinske i strojarske inženjere koji su potrebni za primjenu nZEB direktive, zapravo za projektiranje po standardu pasivne kuće. Sinergija međunarodnog konzorcija treba osigurati i omogućiti kvalitetnu provedbu projekta prema usporednim rezultatima znanstvenog i terenskog istraživanja.

Neizostavni softverski alati

Pripremni je dio projekta već završen prijevodom PHPP softvera (Passivhaus Planning Package) i pripadajućega opsežnoga korisničkog priručnika. PHPP je inače svjetski dokazan softver koji se koristi projektiranju i verificiranju niskoenergetskih i pasivnih zgrada, a konačni rezultati međuovisnih parametara gotovo cijelosti odgovaraju stvarnim dostignućima izvedenog projekta. Prateći korisnički priručnik na više od 200 stranica nudi postupne upute potrebne za razumijevanje i korištenje. Neizostavni i sastavni dio PHPP priručnika su mnogobrojne upute, savjeti i prikazi najčešćih grešaka u projektiranju pasivnih zgrada.

PHPP je dosad preveden na 29 svjetskih jezika, a napokon se pridružila i hrvatska inačica. Dokazanu primjenjivost i iznimnu točnost softvera za gotovo sve namjene visokotehnoloških zgrada, neovisno o klimatskom području, odlikuje samo jedan „nedostatak“ – ne može se koristiti bez odgovarajućeg znanja o integriranom pristupu projektiranju.

Sudionici projekta planiranja i projektiranja imaju s pomoću PHPP-a prigodu na jednom mjestu obuhvatiti cjelokupan projekt, a to znatno olakšava projektiranje zbog olakšanog usklađivanja nužnih promjena u raznim fazama, olakšanu suradnju i komunikaciju sudionika te na kraju međusobnu kontrolu unesenih veličina. Na svjetskoj se razini PHPP dokazao kao idealan alat za postizanje osnovnih funkcionalnih značajki pasivnih zgrada i za postizanja točnih numeričkih vrijednosti potrebnih za njihovo potvrđivanje.

Osnovno načelo arhitekture

Biti u službi čovjeka osnovno je načelo arhitekture i to je temelj projektiranja koncepta pasivne kuće koji ga dovodi u okvire usklađene sa suvremenim civilizacijskim potrebama i stremljenjima: udobnost boravka u unutrašnjem prostoru i energično smanjivanje potrošnje energije moraju biti sastavni dio svakoga suvremenoga projektantskog rješenja.

Bez obzira na propise većina ljudi provodi 80 – 90 % vremena u unutrašnjim zatvorenim prostorima, pa to okruženje postaje mjestom gdje su utjecaji pogodnih i nepogodnih čimbenika na zdravlje najviše izraženi. Veza ljudskog zdravlja i boravka u unutrašnjim prostorima razglaba se i u mnogim znanstvenim člancima iz kojih proizlaze obrazovni materijali i odgovarajući pomoćni alati, poput PHPP softvera.

Prihvaćanje stručnih obrazovnih materijala i razvijenih softverskih rješenja te njihova regionalna klimatološka i tradicijska prilagodba, bitan je korak razobličavanju pasivnih zgrada u Hrvatskoj. Upravo to cilj SEEDPass projekta s kojim će se ostvariti osnovni uvjeti za uspješno nacionalno provođenje nZEB direktive.

Zakoni nam ne mogu dati odgovor na pitanje o metodama proračuna i o načinu projektiranja  nZEB zgrada.