nZEB i strukovno osposobljavanje

Arhitekti te građevinski i strojarski inženjeri, ali i ostali sudionici u graditeljskim projektima, posljednjih su nekoliko godina suočeni s mnogobrojnim promjenama regulative vezane uz energetsku učinkovitost te energetske razrede i njihovo proračunavanje. Nedugo nakon uvođenja EPBD direktive (Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) u Hrvatsku, uslijedila je znatno zahtjevnija obveza, prema kojoj svaka od zemalja članica mora do kraja 2020. odrediti najmanji udio nZEB zgrada (eng. nearly Zero Energy Buildings – gotovo energetski nulte građevine) u ukupnom broju zgrada. Tijekom uvođenja EPBD direktive stručnjaci su na konferenciji Climate Neutral Cities u Ženevi zaključili da energetski razredi navedeni u Direktivi iz 2002. nisu dovoljno jamstvo kvalitete i kontrole energetski visokoučinkovitih zgrada, odnosno nZEB zgrada. To je potvrđeno i sredinom 2014., kada je Europska komisija izvijestila da je većina zemalja članica učinila nedovoljno za uspješnu primjenu nZEB-a do 2020. godine. Naime, svakoj je članici dozvoljeno da samostalno definira nZEB i potom je utvrdi na nacionalnoj razini.

Kako se postiže nZEB standard zgrade i po čemu se projektiranje nZEB zgrade razlikuje od uobičajene prakse? Može li usvajanje zakonske regulative na nacionalnoj razini biti dovoljno za njezino uspješno provođenje?

Passivhaus i nZEB
Mnoge razvijene zemlje, poput Belgije, Austrije ili Njemačke, koje su znatno prije Hrvatske počele provoditi EPBD direktivu, u pogledu tehničkih uvjeta već su odredile nZEB standard koji je istovjetan ili vrlo sličan standardu pasivne kuće (u nastavku Passivhaus standard). Takav pristup onemogućuje nepotrebno trošenje vremena i „otkrivanje tople vode“ i dobar je primjer zemljama koje u kratkom roku moraju udovoljiti zahtjevima Europske komisije. Passivhaus standard temelji se na nepromjenjivim fizikalnim načelima, dok se sam koncept temelji na higijenskim uvjetima unutarnjih prostora koje bi svaki korisnik trebao uživati. Stoga ne iznenađuje da su se neke države pri određivanju i provedbi nZEB direktive oslanjale upravo na Passivhaus standard.

U najvećem dijelu hrvatskoga medijskog prostora posvećenog passivhaus zgradama ističu se numerički izražene vrijednosti za postizanje toga standarda, dok se funkcionalna definicija spominje rijetko ili nikada. Ne čudi stoga što je većina arhitekata slabo zainteresirana za projektiranje prema Passivhaus standardu, avećina investitora skeptična, budući da je numeričke vrijednosti teže vizualizirati od funkcionalnih značajki konačnoga izvedenoga projektnog rješenja.

Osnovna je funkcionalna definicija passivhaus zgrada da su to one zgrade kod kojih se toplinska udobnost (ISO7730) može postići samo uz pomoć dogrijavanja ili dodatnog hlađenja svježeg zraka potrebnog za zadovoljavajuću kvalitetu unutrašnjih prostorija i bez dodatne cirkulacije. Pritom se nigdje izričito ne navodi da se toplinska udobnost mora postići samo dogrijavanjem ili dodatnim hlađenjem, ali ni da je potreban svježi zrak zapravo higijenski nužan. Jednako tako, spominjanje nepotrebne dodatne cirkulacije ne isključuje mogućnosti prisutne kod ostalih zgrada, kao što je prirodna ventilacija. Sasvim je razumljivo da se u osnovnoj definiciji passivhaus zgrada ni u jednom njezinom dijelu ne spominju tehnički uvjeti potrebni za postizanje istoimenog standarda, poput zahtjeva za najvećom godišnjom potrošnjom energije ili toplinskim opterećenjem, za potrošnjom primarne energije, za vrijednosti zrakonepropusnosti i za maksimalnu učestalost pregrijavanja. Ističe se samo toplinska udobnost i kvaliteta unutrašnjih
prostorija, odnosno nužni higijenski uvjeti koji zapravo i potiču zanimanje za uključivanje Passivhaus standarda u graditeljsku praksu mnogih zemalja.

Integrirani pristup
Nedostatak stručnih informacija na nacionalnoj razini te uzročno-posljedične veze funkcionalne i numeričke definicije passivhaus zgrada osnovni su razlog zbog kojih sudionici u graditeljskom projektu, a osobito arhitekti, na taj koncept gledaju sa skepsom. Nerijetko se passivhaus zgrade u medijima opisuju nabrajanjem tehničke opreme, izborom građevnih elemenata ili označavanjem korištenih „zelenih“ komponenti. Poboljšanje energetskih karakteristika građevnih elemenata zgrade ili uvođenje učinkovitoga tehničkog sustava znatno pridonose ostvarivanju Passivhaus standarda.. No sve su to samo alati koji ne jamče prednosti koncepta, a mogu se ostvariti jedino sjedinjenim projektantskim pristupom kojim se osigurava povoljan sklad svih sastavnica zgrade.

Razumljivo je da se numerička definicija u arhitekturi teško može vizualizirati bez odgovarajućeg znanja o uzročno-posljedičnim vezama tehničke i funkcionalne definicije passivhaus zgrade. Stoga se i javljaju predrasude među investitorima, korisnicima i profesionalcima, vezane uz ograničenu slobodu oblikovanja volumena zgrade i unutrašnjih prostorija ili pakograničenu slobodu samih korisnika. U nazivu passivhaus arhitekti nerijetko vide samo tehničku opremu i komponente poboljšanih svojstava, dok se integralni pristup koji postiže najbolje projektantsko rješenje u skladu s energetskom učinkovitošću zgrade u struci nerijetko zanemaruje.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje
Nacionalni se razvoj visokotehnoloških zgrada usklađen s nZEB direktivom zasigurno neće moći ostvariti zakonskom regulativom koja će numerički opisati nZEB standard, već treba uvoditi novine u obrazovanju svih sudionika u projektiranju. Baš kao što je provođenje EPBD regulative podrazumijevalo dodatnu stručnu izobrazbu za poslove energetskog certificiranja, bit će potrebna dodatna stručna podloga za provođenje znatno zahtjevnije nZEB direktive.

Passivhaus od zelenih zgrada razlikuje spajanje znanosti i arhitekture, ali i stroga potvrda konačnoga projektantskoga i izvedenog rješenja. Upravo je dodatno stručno obučavanje potrebno za integrirani pristup projektiranju passivhaus zgrada i potaknulo europski SEEDpass projekt, čiji je puni naziv South East Europe strategic partnership in vocational education and training in Passive House Design for nearly zero energy buildings development (Jugoistočno EU strateško partnerstvo za razvoj gotovo nul-energetskih zgrada putem strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za projektiranje Passivhaus zgrada ). SEEDpass je među prvim projektima u Hrvatskoj koji se financiraju iz toga europskog programa. Koordinator SEEDpass projekta je Institut za primijenjenu ekologiju Oikon iz Hrvatske, a članovi su Konzorcija: Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Passivhaus Institut iz Njemačke, Hellenic Passive House Institute iz Grčke i The Zero Energy and PassivHaus Institute for Research iz Italije.

SEEDpass će u razdoblju od dvije godine izraditi obrazovne i regionalno prilagođene materijale (klimatski i prema graditeljskoj tradiciji) za arhitekte te za građevinske i strojarske inženjere koji su potrebni za primjenu nZEB direktive, odnosno za projektiranje po Passivhaus standardu. Sinergija međunarodnog konzorcija trebala bi osigurati i omogućiti kvalitetnu provedbu projekta prema usporednim rezultatima znanstvenog i terenskog istraživanja.

Neizostavni softverski alati
Pripremni je dio projekta već završen prijevodom PHPP softvera (Passivhaus Planning Package) i pripadajućega opsežnoga korisničkog priručnika. PHPP je inače svjetski priznat softver koji se koristi pri projektiranju i verificiranju niskoenergetskih i passivhaus zgrada, a konačni rezultati međuovisnih parametara gotovo u cijelosti odgovaraju stvarnim dostignućima izvedenog projekta. Prateći korisnički priručnik na više od 200 stranica nudi postupne upute potrebne za njegovo razumijevanje i korištenje. Neizostavni i sastavni dio PHPP priručnika su mnogobrojne upute, savjeti i prikazi najčešćih grešaka u projektiranju passivhaus zgrada.

PHPP je dosad preveden na 29 svjetskih jezika, kojima se napokon pridružila i hrvatska inačica. Dokazanu primjenjivost i iznimnu točnost softvera za gotovo sve namjene visokotehnoloških zgrada, neovisno o klimatskom području, odlikuje samo jedan „nedostatak“ – ne može se koristiti bez odgovarajućeg znanja o integriranom pristupu projektiranju.

Sudionicima projekta planiranja i projektiranja PHPP pruža priliku da na jednom mjestu obuhvate cjelokupan projekt, čime su znatno olakšani projektiranje, zbog jednostavnijeg usklađivanja nužnih promjena u raznim fazama, suradnja i komunikacija sudionika te, na kraju, međusobna kontrola unesenih veličina. U svijetu se PHPP dokazao kao idealan alat za postizanje osnovnih funkcionalnih značajki passivhaus zgrada, kao i točnih numeričkih vrijednosti potrebnih za njihovo potvrđivanje.

Osnovno načelo arhitekture
Biti u službi čovjeka osnovno je načelo arhitekture i to je temelj projektiranja passivhaus koncepta koji ga dovodi u okvire usklađene sa suvremenim civilizacijskim potrebama i stremljenjima: udobnost boravka u unutrašnjem prostoru i intenzivno smanjenje potrošnje energije moraju biti sastavni dio svakoga suvremenoga projektantskog rješenja.

Bez obzira na propise, većina ljudi provodi 80 – 90 % vremena u unutrašnjim zatvorenim prostorima, pa to okruženje postaje mjestom gdje su utjecaji pogodnih i nepogodnih čimbenika na zdravlje najviše izraženi. Veza ljudskog zdravlja i boravka u unutrašnjim prostorima tema je mnogih znanstvenih članaka koji čine temelj obrazovnih materijala i odgovarajućih pomoćnih alata kao što je PHPP softver. Prihvaćanje stručnih obrazovnih materijala i razvijenih softverskih rješenja te njihova regionalna, klimatološka i tradicijska prilagodba predstavljajubitan korak ka demistifikaciji passivhaus zgrada u Hrvatskoj.

Upravo je to cilj SEEDpass projekta, kojime će se ostvariti osnovni uvjeti za uspješno nacionalno provođenje nZEB direktive.

 

Passivhaus je gotovo-nul energetska zgrada (nZEB) ali nZEB nije nužno uvijek Passivhaus!